<	ožujak, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

za gubit vrijeme,
dušu dalo;
za ubit vrijeme,
budalo!

Linkovi

Blog.hr
my e-mail

Free Website Counters

Krnji um

ponedjeljak, 13.03.2006.

Kako je život u kurcu Meni je jasno kako u životu postoje usponi i padovi. Jasno mi je kako treba iskoristiti svaki trenutak i živjeti, ali mi nije jasno zašto baš na moja leđa pada toliki teret? Moj život je u početku bio jako dobra priča. Sve je išlo kao po loju, završio sam fax, naslijedio dobar posao, nastavio dobro raditi, povećao sam zaposlenost sa 18 na 54 čovjeka. Sve je bilo bajno prvih 6 godina, a onda mi se sve to polako počelo gaditi. Shvatio sam, postajem mašina. Možda me ne bi toliko dirala ta činjenica da sam uspio srediti svoj privatni život. Uskoro ću imati 31 godinu i sve mi je bezveze, osjećam se totalno bezveze. Najrađe bih sve poslao u pizdu materinu, jer nisam pronašao mjeru. Silna ambicija koju sam stvarao, a i sa kojom sam rođen odjednom se pretvorila u velikog neprijatelja. Uspio sam u svemu što sam zacrtao - poslovno, u svom privatnom životu nisam ništa postigao, vjerojatno zato što ništa nisam ni planirao. Odvratan osjećaj, kao uspješan si - onda dođeš doma i muk, tišina, ali ona totalna tišinčuga. To me ubija. Društvo u kojem se krećem. Sa jedne strane žene koje se trude ostaviti dojam čvrstoće, muškarci koji misle da su svu pamet ovog svijeta pobrali i da mogu raditi što žele. Sve u svemu katastrofa, nisam sve ovo želio. Težim miru, ne usiljenim zabavama, dosadnim, ispraznim razgovorima. Ne znaš što je gore, biti sam ili biti s lošim ljudima? Ono što predstavlja dodatan problem je to što je teško pronaći ljude kakve tražiš. Možda je bolje ne tražiti ih. Sve bih učinio, samo da pobjegnem od realnosti koja je preloša. Stalno nastojiš dosegnuti određenu razinu, i onda kad ju dosegneš nije ti dosta nego hvataš neke nove razine i tako u nedogled. To mora stati! Nema smisla dozvoliti si biti uvučen u to kolo. Biti uspješan ne znači imati novaca, nego imati život. Frustriran sam činjenicom koja govori kako imam spoznaju o problemu, jasni su mi svi tokovi stvari, ali svaki pokušaj rješenja dovodi do još veće frustracije. Odvratno se osjećam i težim tom oslobođenju od boli koja nastane svaki puta kad otvorim oči. Nisam jedan od onih koji nikad nisu zadovoljni, ali sam jedan od onih koji nisu zadovoljni životom, svjesni su toga i voljni su mijenjati to. Jako loše. Stvarno sam nesretan.

petak, 10.03.2006.

Svaki dan isto U ponedjeljak se dižem u 7:30, vježbam, jedem, pijem kakao, odlazim na posao, tamo sam do 19 h. U utorak se dižem u 7:30, vježbam, jedem, pijem kakao, odlazim na posao, tamo sam do 19 h. U srijedu se dižem u 7:30, vježbam, jedem, pijem kakao, odlazim na posao, tamo sam do 19 h. U četvrtak se dižem u 7:30, vježbam, jedem, pijem kakao, odlazim na posao, tamo sam do 19 h. U petak se dižem u 7:30, vježbam, jedem, pijem kakao, odlazim na posao, tamo sam do 19 h. U subotu se dižem u 7:30, vježbam, jedem, pijem kakao, odlazim na posao, tamo sam do 15 h. U nedjelju spavam. Pa kad karam jebote?

utorak, 07.03.2006.

Vratite mi komentare Sad svi lijepo u red, na parove razbroj se, klikni ovdje i napravi paste i copy komentara. pazi na kronologiju, veliko hvala

Kolo sreće Tri puta sam očešao smrti a kolo sreće se i dalje vrti, izvukao sam se slučajno je bilo, hoće li četvrti put u krivo?

subota, 04.03.2006.

I opet ništa Ništa sam očekivao i dobio ništa, a sve sam isplanirao na osnovu ništa. I ništa, i ništa, veliko ništa. Nisam ljut nego vrijeme mi istječe, a povratka nema.

petak, 03.03.2006.

Krug Odavno sam uletio u začarani krug koji mi samo omogućava trčati i ništa više. Što više trčim, više energije trošim, a stalno sam na istom mjestu, jer to je krug. Našao sam izlaz samo moram skočiti van, krug će me slomiti, ako stanem, jer on se okreće i bez mene.

utorak, 28.02.2006.

Prd prd, prrrrd, prd prd prd prd prrrrd, prrrrd, prrrrrd, prrrrrrrrrrrrrd, prd, prd, prd, prd. prrrrrrd, prd, prd, prd prd, prd.

ponedjeljak, 27.02.2006.

Haven U smradu svoje odvratnosti, krvavim rukama vrijeđam sve odreda. Isčekujem, prosim, ubijam nadu, a sve, ni za što.

petak, 24.02.2006.

Zapeo ih metar Probijam se u nemaru, skapavam od bola vrijeme neumoljivo leti riječ se poštivati mora. Pobjeći od stvarnosti, zaspati za svagda prekinuti niz, nestati.

četvrtak, 23.02.2006.

Postojane tačke Kupio sam si tačke, pa se vozim, sam sebe guram i preturam, po dvorištu se furam, kipam, što bi rekli skipam.

Neočekivano silovanje Gledam TV, vanzemaljci su upravo počinili kazneno djelo silovanja, i to u svim elementima, pogodili dispoziciju u slovo. Oteli su ženu, ugradili joj nešto u nos na način da su joj gurnuli neko željezo u nos, i ostavili neku kuglicu. Onda, ta kuglica je upravljala njenom voljom i napalila je, a za to vrijeme, raširili su joj noge i opet gurnuli željezo sa kuglicom ali u vaginu (immisio in vaginam). Ono što je čudno, ona je čak i pod utjecajem magičnih, vanzemaljskih kuglica znala što hoće i govorila NE, NE, NE! Ostala je trudna, u ordinaciji na pregledu aparat je izgorio, doktor je doživio srčani udar. To je sve bilo smišljeno kako bi se pozornost odvratila sa njenog vanzemaljskog nerođenog djeteta, na doktora. Zvala se Sherry, i bila je silovana. Kako zakonski tekst poznaje samo čovjeka kao počinitelja kaznenog djela. Kako kazniti vanzemaljce za silovanje? Ili to ide po kratkom postupku?

srijeda, 22.02.2006.

Zacrvčim Da se zacvrčim pa se malo kurčim, a frizurom ko' turčin, Mustafica (frizura). Pa izvučem priču, i ubijem čiču, otmem mu mirovinu, oslobodim Hrvatski fond za mirovinsko osiguranje teškoga tereta. Pa izazovem suze, sve ih pokradem, pretvorim ih u sol i prodam za posipanje zimskih, ledenih cesata. I mašem svima, sretan kao prase, umišljen, zna se.

ponedjeljak, 20.02.2006.

Ja sam Profesionalni prodavač magle, prezenter istine onih koje zastupam, vješti manipulator riječima, mimikom, vremenom i prostorom, a sve legalno; tražitelj istine, pokrivač očiju, ljubitelj juhe i gljiva. Pružatelj privida, lažni uljudnik, kreator stvarnosti, hrabri pobjednik. Sretan poslom, nesretan privatnim životom. Tražim mir!

Što je potrebno? Očekujem sreću već godinama, nikako pojavit se neće. Pokušavam ju izazvat sa svih strana, ali nema sreće. Svako veče se nadam, hoće biti sreće, ali neće, pa mi misli premeće i zvekeće, pa neće. Ne tražim tako puno, zdravlja, puno sreće. Srećom izazivam sreću, od sreće se sreća sreći, zasrećilo se meni nije. Ipak, kada misli razbistre se, tražim samo srodnu dušu.

petak, 17.02.2006.

Taj Ja sam bio taj dvoglavi zmaj sa mačetom u ruci, napumpan bijesom. Crkotine su cvilile, molile za ništa. Ništa sam im i dao, bio sam bez milosti. Ako je život nešto, smrt je definitivno ništa i zato ja milosti nemam. Kada karam i kad pospremam.

utorak, 14.02.2006.

Reklama samo u bojici Ovog moram reklamirat čovjek se hoće ubit već dva tjedna. Molim lijepo na njegovom blogu pročitajte moje komentare u kojima sam mu dao bezrezervnu podršku u njegovom nastojanju oduzimanja vlastitog života. and now something completely different .... pripadajuća pjesmica. Za Valentinovo Ubit ću se, za Valentinovo i bit će mi dobro, za Valentinovo. Čitam u novinama, Pevec reklamira svinjetinu po tridesetidvije kune, za Valentinovo. Ima on i brusilicu, za Valentinovo. Naivno se pitah, što će mi brusilica za Valentinovo? Nekima ipak treba, brusilica i kila svinjetine, za Valentinovo.

petak, 10.02.2006.

Masa Želim biti dio mase, neprimjetan i blag. Ljubim drugu, ljubim treću, a sve zbog prve koje je tetovirala misao o sebi u glavi mojoj. Sjećanje budi emocije, dugo sam stroj za štampanje novca, bezosjećajni uzimač, rječiti stvoritelj privida, branitelj interesa. Uvijek hladne glave, kreator logike, usmjeravač priče, skretničar. Želim. Osjetiti titraj srca, leptire u trbuhu. Dati iskreni smješak, raditi korake bez razmišljanja. Svjest o tome boli, još više spoznaja da sam predaleko otišao i nemoguće je vratiti se. Želim biti vozač formule, astronaut, krotitelj lavova, doktor. Želim doći kući, gdje će me dočekati žena sa najljepšim smješkom i dati mi mokru pusu za dobrodošlicu. Sve ostaje na mislima. Misli su dobre, a stvarnost nepromjenjiva.

utorak, 07.02.2006.

Dobranko Brojevi lete, veliki brojevi, lete pretvoreni u nule i jedinice. Nebeska potpora, smjeh u elektri, štediše riječi, uzdah za kraj.

ponedjeljak, 06.02.2006.

Život ide dalje Malo treba za veliku sreću, a za malu puno. Da je više ovakvih dana postalo bi mi čudno.

nedjelja, 05.02.2006.

Dabambala Dugo sam spavao, probudio me TeVe islam prohibits any depictions of the prophet, pa dobro, nekom odgovara kaos. Znao sam da ću dugo spavati, pa sam isključio radiator u sobi, da ne boli glava, lava dok spava. Neka pitanja nemoju odgovor, neka imaju, jesmo li ih spremni čuti? Nanose bol. Jako sam zijevnuo, zasuzilo mi je oko. Kako plakati?, na silu. Danas sunce donosi sreću.

subota, 04.02.2006.

E Prva šansa je propuštena, ostaju još dvije, možda tri. Ozbiljnosti nema još uvijek ne shvaćam ozbiljno, ravnodušan sam, možda je bolje tako.

četvrtak, 02.02.2006.

Nazovi me Tipkaj brojeve nemoj mi pisat poruke dvosmislene su i dosadne zapetljane i stalno dolijevaju ulje na vatru. Stalno neka vatra zbog bezveze poruke što si ti mislio, kad si ono rekao? Ne sjećam se! Stvarno se ne sjećam, nisam ništa mislio jednostavno sam napisao. To ne znači ništa posebno jer da je toliko važno, ne bih ti pisao poruku nego bih te nazvao i rekao ti tako važnu stvar. Koja je to borba, strašno nešto, neviđeno! Zar se u svakoj mojoj riječi krije neka tajna, nešto drugo, a ne ono što sam rekao? Rekao sam to što sam rekao i to znači upravo ono što znači, ne znači nešto drugo, niti treće, nego ono što znači i što sam rekao. Kako to? Muškarci razumiju SMS poruke, shvaćaju ih upravo onako kako treba, a žene su sposobne danima razmišljati o nečemu što u poruci ne stoji. Možda bi one htjele nešto pročitati, ali to jednostavno ne piše. Nemam ništa protiv tog razmišljanja, ali imam protiv dugotrajnog objašnjavanja nečega što ne postoji.

nedjelja, 29.01.2006.

Nestadoše Nestadoše svi, tužan sam zbog toga opravdanje tražim u hladnom vremenu i nedostatku života onih koji su me do sada čitali. Čudno je to, pišem za sebe, a trebate mi vi, čitači, komentirači. :)

subota, 28.01.2006.

Ajde više Ajde više kad će ta smrt? nedostaje mi iako ju nikad vidio nisam na sebi. Na drugima jesam i dobro im je stajala, bili su lijepo obučeni, bili su u centru pažnje, a šutili su. Koliko dugo traju pripreme? Što se mora dogoditi? Je li moguće voljeti smrt?

srijeda, 25.01.2006.

Jao Kako sam danas poludio. Ništa mi nije išlo. Cijeli dan sam potrošio u popravljanju, bolje reći ispravljanju grešaka. Te sve silne greške nisu samo moje, no ja sam najviše poludio na sebe jer sam shvatio da su svi zapisani planovi unaprijed osuđeni na propast. Razlog tome su ljudi od kojih možeš očekivati sve, osim onog što treba očekivati. Totalno su me izbacili iz takta, pokušavao sam to ne pokazivati, malo je falilo, trebala je samo još jedna kap i eksplodirao bih sa strahovitim posljedicama. Ovo, između ostalog pišem zato što se želim smiriti, a istovremeno zato što mi pomaže pamtiti ovaj dan. Ništa konkretno neću navoditi, samo ću ostaviti trag svoje ljutnje, bolje reći ludila. Sutra opet isto. Ne želim biti robovlasnik, niti se tako ponašati. Želim davati radne zadatke sa osmjehom i bez brige hoće li ti radni zadaci biti izvršeni. Zašto sve stalno moram kontrolirati po tri puta? Prekratak mi je dan. Zašto se baš meni moraju svakodnevno događati ta polumorbidna sranja? Previše je ljudi oko mene, ja sam sâm. Pazi ovo! Dok pišem ove rečenice na pamet mi pada sex. Strašno nešto. Sad mi je malo bolje, idem nešto jesti i idem spavati. Inače mrzim ovako neinventivne postove, ali danas je jednostavno takav dan.

nedjelja, 22.01.2006.

Kadamer pišemtužbukadameru čudanproblemmujenaplećima teškojeshvatitinjegoveželje joštežepronaćiosnoveuzakonu tužnojeto mislimdajenjewyorčankaupravu zaštobinetkouzeozapravo njezinimslovimapunitistupce izarađivatinanečemu azatonijedobiodozvolu povredaautorskihprava ozbiljnajepovreda nomislimdaproblemneležiutome negoukroničnomnedostatku ozbiljnihinformacija onijednostavnoneznaju štobipisali paodsvegaradetemu bezveze lijepojepitati idobitidozvolu zanapisatipardonprepisati nozaključaksvegaje regulativa kojanedostajenepostoji nemaje podržavamnewyorčanku nektužišećeraša jerpretpostavljenaneazkonitost morabitikažnjena anjemutoionakodobrodođe marketinškapriča

subota, 21.01.2006.

Kraj Svemu je kraj skuhao sam si čaj mislim na raj plešem, pa kaj? Malo se trzam, gmižem i hrzam, njištim, čaj mi pišti. Sve mi je glupo, sam sam sebi bezveze, blejim u ekran, usamljenost me steže.

utorak, 17.01.2006.

Zaldrakova mica Iza zida, iza žica čuči jedna špica još ne bode ali hoće trulo lišće, gnjilo voće krv loče i strogoće, bez ljubavi i mira sa nadom u neuhvatljivoj daljini, velikim karcinomom na leđima i malo vremena. Zaboraviti na sve tih 5 minuta, uživati u alkoholu i dimu. Osvještenje izaziva lavinu emocija. Zapamti jedno, ni život ni smrt više nisu isto što su bili. Vrijeme okreće stvari, napisano više ne vrijedi, dobro se pretvara u loše, i obrnuto. Dođe vrijeme kada dijamanti prestaju svjetlucati, a zlato izgubi svoj sjaj. Subjektivizam ubija brže i bolnije no što se misli. Ispravi krivu percepciju, napravi nešto što nikad nisi. Možda bude bolje.

ponedjeljak, 16.01.2006.

Nagradna igra Tko pogodi o kojoj se muzici radi ima nagradu, nije zezancija, probajte fuć, fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuuuuuuuuuuuuu fuć, fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuuuuuuuuuuuuu fuć, fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuć fuuuuuuuuuuuuu fuć fuć, fuć fuć fuć, fuć, fuć fuć fuć, fuć fuć, fuć

nedjelja, 15.01.2006.

SUN 23:26 Blejim u sat koji ne kuca svjetli zeleno šuti i broji. Ujutro me budi, spominjem mu obitelj iako obitelji sat nema. Mnoštvo je gumbića snažan je zvuk bune se susjedi dobar je dubok buk.